Sessiondigger je trebao imati slobodan vikend. Tako je bilo zamišljeno. Ja sam planirao sa prijateljima svratiti u Depo na Felvera allnightera, pa zorom kući. Checkirao bi se preko Facebooka, jer neka evidencija mora postojati, a i lakše se kasnije pravdati kad te pitaju gdje si bio i što si radio.
Alter ego
Tako smo se nas dvojica dogovorili, jer ja nisam imao namjeru pisati o Felveru. Ustvari sessiondigger nije imao namjeru pisati. Nije ni meni baš jasno kad sam to točno ja, a kad je to on.
Zašto ja ne bih pisao o Felveru? Ustvari nema razloga. Činjenica da se dugo poznajemo ni prije me nije sprečavala da o njemu pišem, a objektivan sam uvijek kad nisam subjektivan.
Groznica subotnje večeri često donese neki drugi razvoj događaja, pa je tako frendica ostala doma, a frend je Depo napustio nešto ranije. On je techno DJ, puno radi noćnu smjenu pa mu je beauty sleep važan faktor. A ja sam se odjednom našao nasred podija u zagrebačkom Depou. Večer se već bila prilično zahuktala, kad me ovaj moj počeo pilat. Ajde da neš' napišemo, daj biće dobro i nemo'š idiotu ništa dokazat. Pustio sam mu, kaj drugo, bolje nego da se posvadimo tamo pred ljudima.
Depo je bio ugodno popunjen. Kad si sâm i bez društva, onda si slobodan na drugačiji način. Kao kad si sam na brodu i kad si skroz gol. Tako slobodan, lakše se na podiju povežeš sa ekipom oko sebe i zapravo cijelo vrijeme nisi sam. Jer, oko tebe je ekipa s kojom si cijelu noć.
Allnighter
Allnighter, svenoćac ili cjelonočnjak poseban je DJ set. U nekom standardnom rasporedu, DJ set u prosjeku traje oko dva sata. U svenoćcu set traje 6-8 sati i ostavlja puno više prostora za kreaciju. Ja sam brijao da znam u kojem će smjeru profesor usmjeriti predavanje, pa sam željno očekivao da vidim hoće li to biti kako sam si zamislio.
Profesor, direktor, Feki, sve su to imena od milja koja šira publika koristi kad govori o Felveru. Iza "profesor" ja dodam jedno "M". To je baš onako flemingovski.
Situacija oko DJ bootha je podsjećala na:
And the colored girls go,
Doo doo doo doo doo doo doo doo doo Doo doo doo doo doo doo doo doo doo Doo doo doo doo doo doo doo doo doo Doo doo doo doo doo doo doo doo doo Doo doo doo doo doo doo doo doo doo Doo doo doo doo doo doo doo doo doo Doo doo doo doo doo doo doo doo doo doo.
Sve je ukazivalo na to da će profesor voditi izazovnu ekspediciju i da će se prolaznost dijeliti samo najupornijim i najiskusnijim clubberima (rejverima). Ja imam nekih godina iskustva, išao sam s njim preko jugoistočnog, ali i preko sjeveroistočnog grebena i znam što čovjek može očekivati. Svejedno, cijelo vrijeme moraš biti budan i spreman na iznenađenja. Cjelonočnjak iz DJ-a izvlači ono najotrovnije , a kratki pogled na podij i na colored girls govorio mi je da će večeras biti dernek, biće zulu.
Depo
Volim taj klub. Čak ću reći da je to pravi underground klub. Ne znam je li ta zgrada prije bila skladište ili radionica za popravak kamiona, ali još uvijek nosi u sebi taj duh. Dovoljno je malo uređen, da izgleda kao da i nije uređen. Ima potrebnu dozu prljavosti, sirovosti i vlažnosti. Ljepljiv je. Betonski. Ne pati od konvencija, pa tako na muškom WC-u već barem dvije godine nema jednih vrata. Čini mi se da prvo nije bilo lijevih, a sad nema desnih. Kako god, konzistentno je. Uvijek fale neka vrata.
Ja mislim da je to feng shui. Maknu vrata da bi negativna energija lakše izašla. Ili je možda negativna energija maknula vrata.
U Depou je i ritual lova-karta-narukvica na blagajni full simpatičniji nego preko ceste (vidi tekst o B. Cvajneru). Gazda Depoa, ne mijenjaj ništa. I sound je sada dobar.
Svi ovi atributi utječu na atmosferu, ali i na publiku. Znate, oni što navijaju na meču Mirka Filipovića razlikuju se od onih što navijaju na meču Petre Martić (googlaj!).
U Depou je Mirkova publika. Serotonin i dopamin tu se izlučuju u drugim nekim omjerima, a adrenalin skače više nego drugdje. Likovi poput mene sa manje izraženim alfa osobinama ovdje uvijek imaju uključene sve radare. Felver zna kako igrati igru u takvom okruženju. Bacaš masnije i veće kosti, ali i oni više skaču. Do četiri ujutro ostat će samo odlučna i izdržljiva ekipa i tada će biti najbolje. Većinom dečki tu malo plešu, a više se muvaju. Uglavnom ne odlaze na putovanje i ne spajaju se sa glazbom. Cure su puno više u tome. High five za cure. Izazov je pratiti ih na plesnom podiju.
Felver
Već znam da će Felver u Depoa bit više techno nego house. Ne znači to da će on tamo prašiti Detroit techno, ili da će pičiti neki minimal. To znači da će birati čvršću i žešću glazbu, koja često i jest kategorizirana kao techno, ili broken-techno, odnosno neka inteligent varijanta koju će vrtiti bliže prema 125 bpm-a.
Uz nezaobilazni deep, bit će to pravi dark, electro, psych, driving, nasty užitak. Sinoć je bilo meni puno poznate glazbe, pa bi ja rekao da nije bilo egzotično. Ali zato ima tu glazbe stare deset godina, kao i one današnje.
Kad profesor posloži Axel Bartscha, Red Axes, Lazarusmana, Elektro Guzzi, Depeche Mode i svašta još nešto sa Innervisionsa, Correspondanta, Les Yeux Orange, možda i Cin Cin - to bude napravljeno vrhunski. Malo drugih majstora može tako opiturat. I dvaput pustit Jinadua. Istu stvar. I da svaki put bude - aaahhhh. Ubi me sad, ne mogu se sjetit koja je stvar išla. Znam da nije nova (Dunya), mislim da su F&S - Lost, ili Starchild. Bloka sam. Jinadu je onaj lik, soul pjevač, čiji glas podsjeća na Stinga. Sigurno ste primijetili kad pjeva. Karakterističan je.
Zamislimo da izađe neka super stvar. I odmah izađe šest remixeva. Za koje znam ja, znate vi. I dva "neslužbena", za koje ne znamo. Ja odmah odaberem favorite u remixevima, ali obavezno nekog preskočim. Nazovimo ga "Ricky's reverse stucked dub". Ne možeš jednostavno sve preslušati i skužiti. Original mix zaboravim skroz.
Sensei, poput profesora, on uzme samo "Ricky's reverse stucked dub". Ili te skroz zajebe pa pusti Original mix, ali to tako prepakira i promjeni broj okretaja da ni ne znaš kaj te je snašlo. Išla je tako sinoć "The Idea - Lazarusman & Hyenah". Ta stvar je dobar primjer kako se uglavnom vrti jako dobar remix, dok Original mix ostane neotkriven. Mislim da je pustio original.
Imam i highlight večeri. Frank Wiedemann - Moorthon II. Jako volim tu stvar, odlična je. Felver je zna drukčije stavit i njegova zvuči bolje.
Ukratko, Felver je u ovom allnighteru vozio jedan zvuk koji je dosta naelektriziran, ali i eklektičan. U sebi ima ono što je imao grunge kad se pojavio kao novost u rocku. Ali u sebi ima i jedan štih elektronike osamdesetih.
Nije ostalo ništa
Iza profesora M u Depou nije ostalo ništa. Sve je riješio.
Sav taj jazz
Kad u nekom tracku krene improvizacija na klavijaturi i jazzersko građenje strukture, pa iako upakirano u hard elektroniku i distorzirane sintisajzere, to nije ništa drugo nego muziciranje.
A muziciranje je jazz. Eksperimentiranje i pronalaženje novih struktura i načina kako se gradi glazba je također jazz.
Felver je sav taj jazz.