Zadnjih nekoliko godina moj je entuzijazam kad je Božić u pitanju u konstantnom opadanju. Tendenciji opadanja pomogla je i Picea Pungens, u narodu znana kao Silber smreka. Vražja biljka ima podmuklo oštre iglice. Ispikalo me cijelog dok sam mrcinu dovukao u dnevnu sobu.
"A kaj nije malo preveliki bor?", pitala je starija tinejđerka. Svi se u kući uzmuvaju kad ona pita nešto tako obično. To nam je skroz neobično. Jer ona obično šuti.
"Nije, vidiš koliko ima do plafona.", spremno je uzvratila mlađa tinejđerka. Ona zato sve verbalno nadoknadi, a dobiješ još i 30% gratis, a sada u vrijeme Božića i dodatnih 10%.
I dok se ona, pod budnim okom starije sestre, bavila ukrašavanjem Picee, odlučio sam malo razgibati gramofone. Sve neke ploče iz osamdesetih.
Family pakovanje
Odlazak na Cycle neki dan trebao je biti zajedno s gospođom. Godišnjica, ročkas, Badnjak, Božić, prvi dan zime, sve smo mi to namjeravali riješiti u XXL paketu i sa samo jednim izlaskom.
Sjebala ju je angina. Gospođu. Penicilin još nije krenuo djelovati i ja sam u L paketu, bez XX riješio taj petak koji je trebao biti zajednički. Djeci uvijek treba vlastitim primjerom pokazati da si dosljedan, posvećen i solidnog karaktera.
Ne odustaješ od izlaska samo zato što im mater ima anginu. Pa neću se valjda pred djecom izvlačit i upirat prstom u majku im. Muški sam to pregrmio i otišao van.
Jabuka
Dočekala me idući dan. "A kamo mene vodiš sutra?", kaže mi prepriječivši put.
"Aha, proradio je penicilin", pomislio sam. To je potvrdila i gospođa, rekavši kako joj je sad puno bolje i kako možemo ići van.
"Idemo u Jabuku!", ispalio sam bez razmišljanja. A onda sam krenuo i razmišljati. Zadnji put sam bio u Jabuci 1989.-te godine. Tih sam godina radio u sličnim i manje sličnim klubovima. Klub Jabuka je već tada bio institucija. Nije se nalazio u središtu mog interesa.
Godine su to polo majica s kragnom i koleđica. Iza mene je ostalo punk razdoblje, jakna od umjetne kože sa zakovicama i Dead Kennedys znakom, kao i jedan remen sa piramidalnim zakovicama.
Najavu za "Uber Eden" uočio sam nekoliko dana prije. Felver i Zarkoff. Iako zainteresiran, mislio sam kako ću to propustiti, ili barem otići bez namjere da o tome pišem. Neka sinapsa u mozgu mi je cijelo vrijeme signalizirala kako tu mora biti još nešto. Diamond in the back, sunroof top, diggin' the scene with a gangsta lean.
Ponekad bih od nekog čuo tu priču o našem poznatom DJ-u koji povremeno odlazi unutar zidova Jabuke i tamo se prepušta orgijanju sa raznim vrstama glazbe. Mislio sam da je to urbana legenda.
O Zarkoffu sam čuo od ljudi u čiji ukus imam povjerenja, a koji su i dobri kritičari elektronske glazbe. Ništa loše o njemu čuo nisam. Čuo sam samo dobro. Sjetio sam se da je dobio i "Ambasadora"(*). Još ga nisam imao prilike slušati. Rekli su mi da je to neki electro. Jebiga, meni kad netko kaže electro ja pomislim na Anthony Rothera. I tako sam si ja to zamislio. Techno glazba, podžanr electro.
Ako je Zarkoff elektro, onda ja imam priličo jasnu sliku o tome kakav bi mogao biti Felverov set. Svejedno sam se prepustio svojim pločama new wavea, electro-popa, synth-popa ili hi-nrga. Sa žaljenjem sam ustanovio da moja kopija "Upstairs at Eric's" više nije slušljiva. Kad sam vidio da se isto dogodilo i albumu sa mrtvom prirodom - "Power, Corruption & Lies", splasnuo mi je entuzijazam po pitanju osamdestih.
Felver - jugoistočna ruta
Ušli smo u Jabuku. Smješak na licu. Ovdje se nije mnogo promijenilo od 1989-te. Novi frižideri za cugu i pokoja rupa u podu više. Čini se da je i dio ekipe ostao stari. Nije mi to nekako publika za techno.
Jedan mi govori da me poznaje. Klimam glavom i smješkam se. Kažem mu da nisam bio ovdje od 1989.-te. On kaže da je rođen 1987-e. Ovdje ih je dosta koji su stariji od nas. Ima ih i nešto mlađih
"Blind hope, blind visions" - pjevali su Blancmange. Aha, electro-pop, synth-pop, kako god konjino, a ne techno. Jabuka sad već podrhtava, hvatam ritam, sa playera kreće Yello. Standing at the machine every day for all my life...
Isomiki... Pa to će bit... Kao doma s pločama. Shegadelic, baby. I'm switched on. I'm smashin'. Professor M?., He's smashin' too.
Odjednom ostajem bez teksta.
Jesus.
"Hey honey what you trying to say, as I stand here. Don't you walk away, and the world comes tumbling down."
And Mary Chain.
Profesor M. nas je proveo putem preko jugoistočnog hrpta sa pregrštom odabranih A i B strana singlova, odnosno njihovih 12-inčnih ili extended izdanja. Vjerojatno i pokojim editom ili remixom. Duran Duran, The Mission, Grace Jones. Nisam baš siguran za The Mission. Često zamijenim Magazine za The Mission. Nisam dugo slušao ni jedne ni druge.
I nije tu samo glazba osamdesetih. Današnji re-borned darkwave iznjedrio je neki niz kvalitetnih bendova. Čini mi se da smo slušali Ash Code, ili možda HAPAX. Tek nedavno sam krenuo istraživati ovo područje naprasno prekinuvši bunarenje po japanskom synth-popu. Zajednički nazivnik bili bi "Sisters of mercy", ali nemojte se ograničavati. Navedene bendove svakako vrijedi poslušati.
Za trajanja te prve rute sve je leglo na svoje mjesto. Felverova selekcija bila je nezgodna. U njoj su mega-floor stvari. Jake, električne, brze, vrhunski producirane. To nisu kratke, mlačno masterirane radijske verzije. Ali tu su i stvari post-punk izričaja i one toj selekciji daju finalni štih pripadnosti ovom mjestu. Jabuci.
Prvi uspon sa profesorom M. bio fantastičan i neočekivan. Publiku u tom trenutku čine dvije različite skupine. Dio njih su česti ili stalni posjetitelji Jabuke i oni su vjerojatno očekivali ovakav izbor glazbe. Možda ne od Felvera, ali zašto ne.
Drugi dio publike čini skupina u kojoj se i ja nalazim. Mi smo u Jabuku došli radi nastupa konkretnog DJ-a ili izvođača. Da nije njih mi bi bili na nekom drugom mjestu. Na kraju prvog uspona samo smo se pogledali. Je-bo-te.
60 centimetara do ruba
Prema nekom međunarodnom standardu visina na koju se montira pisoar mora biti takva da rub pisoara bude na visini između 60 i 70 centimetara. Kad bi svi poštivali ovaj standard, onda bi nama nižima od 180cm život bio lakši. Praksa naših lokala je takva da pisoar uglavnom montiraju na veću visinu. Nije skroz jasno čija je to diverzija i koji je krajnji cilj. Za to vrijeme mi pišamo i stojimo na prstima. To mogu samo nindže.
Neka ovaj komad teksta bude početak osvješćivanja o tome kako postoji ugrožena skupina muškaraca u odnosu na visinu postavljanja pisoara.
Spustite pisoare.
Zarkoff
Zarkoff radi live set u kojem svira električnu gitaru, pjeva, koristi ritam mašinu i računalo. Na računalu vrlo vjerojatno koristi alat poput Abletona u kojem su aranžmani, synthevi, soundovi i midi sekvence.
Foto: Laura S.
U jučerašnjem repertoaru prevladava čvrsti brzi ritam, acid, noise i dark ambijent.
Zarkoff pjeva ili izgovara stihove vrlo fluidno, s osjećajem za engleski jezik. Njegov cijeli nastup publika je aktivno pratila i dobro prihvatila. On sam imao je nekoliko benignih mikrofonija koje je začas eliminirao.
Zarkoff je britak i oštar. Odlučnost njegovog sounda u kombinaciji sa pjevanjem podsjeća me na Damira Avdića. Iako njih dvojica rade potpuno različite vrste glazbe, odlučnost i expression u nastupu su im slične prirode.
Položaj izvođača u Jabuci i njegov monitoring dosta se razlikuju od ostatka prostorije. Ja nisam jučer uspio čuti Zarkoffljevu gitaru. Vjerujem da ju je on čuo na svojim monitorima, a vidio sam na početku da i on ima neke nedoumice oko toga.
Foto: Laura S.
Zarkoffa sam slušao prvi, nadam se ne i zadnji put. Odličan performance sa izvrsnom post-punkerskom dark acid glazbom. Ritmovi mu nisu jednolični, niti su isti. Zarkoff je jako zanimljiv izvođač.
Felver - sjeverozapadna ruta
Nakon Zarkoffa opet dolazi profesor M., našika se i pravi haos.
Odabir pjesama, da ne kažem traka, za grand finale nadilazi moju maštu u potpunosti. Sjetio bih se ja tih pjesama, ali način na koji ih je on složio, kao i mix koji je radio su vrhunska majstorija. Te stvari često nisu podatne za miksanje, niti su uvijek poravnate u beat gridu.
DJ Marijan Felver je zakuhao Jabuku kao da je riječ o žestokom techno partiju. Svi su u pokretu. Pokreti su ispresjecani. Stroboskopskim svjetlom. Koje ima velike razmake između dva bljeska. Pa te ispresjeca sa zadrškom. Pomaže općem haosu.
Slušali smo tako i plešući savladavali slijedeće (ono što sam upamtio ili zapisao na Fejs status). Uvijek moraš biti svjestan da ako nije na Fejsu, nije se ni dogodilo.
Neki od izvođača: Echo & the Bunnymen, Pixies, Depeche Mode, Eurythmics, Classix Nouveaux, OMD, The Jesus Lizard, Bryan Ferry, Camouflage, Divine, The Stranglers, Black, P.I.L., Yazoo, Trans-X.
Neke od pjesama: Don't stop the dance, Love is a shield, A page in your diary, Everything is coming up roses, You spin me round, Better watch out for the skindeep, Living on video, This is not a love song.
Shvatio sam da dolazim u stanje u kojem bih mogao podleć slabostima i tražiti ga da pusti "Rette mich" od Nene i krenuo sam sa smišljanjem izlazne strategije. Izašli smo netom prije zore. U hladno, maglovito, vlažno i tiho Božićno jutro.
Jupiter i Mars
U Jabuci je mjesec ušao u sedmu kuću, Jupiter se poravnao s Marsom, a Felver je upravljao zvijezdama. Često kažem da je neki nastup poseban. Ovaj zaslužuje da se to kaže na poseban način.
Ova je publika zahtjevna. Neće je zadovoljiti neke mekane hit pjesme iz prošlosti. Oni u electro-popu traže i punk i rock'n'roll. Zarkoff i Felver su to pružili. Ovakav se haos ne događa često. I non-stop the dance.
Ovo su stihovi iz pjesme "Eden". Oni upravo opisuju i dočaravaju Eden, Zarkoffa, Felvera i Jabuku u ovogodišnjem Božićnom izdanju.
Joy, pleasure, beauty, kindness, glory, love,
Sleep, day, life, light,
Peace, melody, my sight,
My ears and heart did fill and freely move.
All that I saw did me delight.
The Universe was then a world of treasure,
To me an universal world of pleasure.
------------
(*) - Ambasador je godišnja nagrada koja se u raznim kategorijama dodjeljuje akterima scene elektroničke glazbe.