Ovaj dvojac imao sam prilike slušati u satima prije nastupa Kuniyukija Takahashija prije točno tri mjeseca. Iznenadio me je tada zvuk kojeg su stvarali, ali i strpljivost kojom su gradili svoj prilično dugi set. Spomenuo sam to u tekstu, usput ih počastivši epitetom "mladih DJa".
Ispalo je da su oni iznenađeni, kako rekoše, lijepim riječima i obojica su se javili porukama i zahvalili na tih par korektnih rečenica koje sam napisao.
Oni su sinoć odvozili još jednu subotnju večer u zagrebačkom klubu Funk, mjestu kojeg sam otkrio prije tjedan dana i u kojem se, mogu vam reći, osjećam kao da upravo tamo i pripadam.
DJ Etiquette
Kad radiš posao na sceni elektronske glazbe, feedback publike ti je jako dragocjen. To pravilo važi na svim razinama. Koliko god netko imao svirki iza sebe, uvijek će rado saslušati dojmove iz publike. Često sam bio u situaciji da nisam siguran je li nešto bilo dobro odabrano ili miksano. U klubu može biti i stotinu posjetitelja, ali ako na podiju vidim barem jednog koji se dosađuje, taj će me proganjati i radi njega ću tražiti recept. Mnogi performeri tako razmišljaju. Ne nužno samo DJ-i.
DJ-i zapravo dobivaju malo kvalitetnog feedbacka. Osim euforičnih "bio si super", "rulao je do bola" ili "jebe im kevu sve u šesnaest", ostatak će najčešće stići od drugih DJ-a, producenata ili record labela. I ja sam često iznenađen kad mi se relativno renomirani i poznati producent javi sa zahvalom što sam njegovu stvar stavio u svoj mix. Takva zahvala ustvari znači - molim te, reci nam još što misliš, ili - poslat ćemo ti neke nove stvari, zanima nas tvoje mišljenje. Naravno, uz tradicionalni friendly pristup, ali i razvijenu svijest o vlastitoj "veličini". Nešto što danas viđamo sve rjeđe.
Među "svjetskim" imenima svi se slažu da Jay Tripwire daje najkreativnije feedbackove, gotovo da su to male anegdote. Producenti obožavaju dobiti njegov review.
Jedan od boljih feedbacka pročitao sam na jednom australskom forumu. Dan nakon nastupa našeg poznatog DJ-a down under, ekipa koja je organizirala party piše:
"Dear great DJ, we are still sitting here trying to figure out what the hell happened here last night. Still no answer as we are all dumb."
Vjerojatno nije pisalo baš tako od riječi do riječi, ali prilično se dobro sjećam rečenice, nisam puno pogriješio. Tko je DJ? Skužit ćete sami, nema u hrvatskoj puno DJ-a koji odlaze na svirku u Australiju.
Nikad prvi
Dugo sam imao problem odabira, što u glazbi poslušati. U elektronskoj glazbi uz to još i kojeg DJ-a ići slušati. Šanse sam davao poznatim imenima, a što se nepoznatih tiče, ha valjda sam čekao da postanu poznati.
Onda mi je jedna slučajna situacija napravila uslugu. Naime, prije više godina sam neko vrijeme radio svakodnevno do kasno u noć i bio pred računalom. Pustio bih Soundcloud sa sobnog računala, a na monitor bi spojio laptop. Dok radiš, glazba svira, mix koji si slušao završi, Soundcloud krene svirati sve redom sa tvog feeda i onda se u jednom trenu uhvatiš da ideš prebacivati monitor na sobni stroj, jer te zanima što to tako dobro svira već pola sata.
I to bi uvijek bilo neko iznenađenje. Ime na koje, pored zvučnih i poznatih, nikad ne bih ni kliknuo. U tom sam se razdoblju glazbeno oslobodio, riješio nekih predrasuda. Za nagradu sam upoznao puno "no name" DJ-a koji su isporučili puno dobre glazbe. Od tog časa trudim se više pažnje posvetiti nepoznatim imenima. Zauzvrat sam dobio dosta užitka u glazbi, te usput shvatio da je razvikanost nekih poznatih imena na neki način upitna. To je teško kvantizirati, kao i umjetnost uopće.
Sigurno da su svi do svog statusa došli trudom i radom, ali puno je za to zaslužna i festivalsko-izdavačka angažiranost. Nisu ta imena toliko puno bolja od velike većine nepoznatih. Oni su više razvikaniji, a festivali su poprimili gigantske razmjere i privlače ogroman broj posjetitelja. Danas ti je dovoljna jedna takva referenca, npr. nastupio na Tomorrowlandu. Na tim krilima dugo letiš.
Potrebno je uložiti nešto više truda i angažirati se kako biste nekog DJ-a zaista i upoznali. Kao i svi mi na našim radnim mjestima, tako i oni na svom radnom mjestu imaju bolje i lošije dane, a to rezultira boljim ili lošijim svirkama.
Neozbiljno je eliminirati nekoga jer ste ga čuli pola sata prošle godine, a jučer sat vremena, dok ste zapravo čavrljali sa partnerom/partnericom na podiju gdje je glasna glazba. Pa morate vikati, a onda se ne čuje glazba. A u Zagrebu ima toliko stuba i klupica u zadnjem redu parka. Čuje se samo ptica pjev i romantici nema kraja.
Primijetio sam da publika olako dijeli kritike, pa čak i kad, po mom mišljenju, nema mjesta kritici. Ali svatko je slobodan izreći svoje dojmove. Može se reći i da se o ukusima ne raspravlja. Prošli tjedan lik objašnjava frendu: Ovaj DJ je zakurac!
Ideeeeeemoooooo!
Došao sam jučer u Funk nešto prije jedan sat iza ponoći u pratnji jedne kužerice, a jedna druga nam se pridružila kasnije. Ona mi je i svojevremeno i dala više informacija o dvojcu koji svira. U međuvremenu sam se i ja osobno prokužio sa Savageom, pa smo postali i drugari, a nismo se još ni osobno upoznali. Imam još takvih "dopisnih prijatelja" s kojima zajedno čekam šansu da nam se sretnu putevi.
Funk je bio srednje do više od srednje pun. Nije bilo kao prošli vikend. Ekipa na momente nestrpljiva. Ovi dečki teško da prelaze 120 BPMa većim dijelom svog seta, što kod dijela publike izaziva poriv, rezultat kojeg je da nas sve podsjećaju na nekoliko osnovnih partijanersko/klubskih povika.
"Ideeeeemooooo", "Ajde ajde ajde", "Brže - jel može brže", "Ajmooooo", "DJ je zakurac". Dvojica najglasnijih su baš pored mene. Mene to uglavnom ne smeta. Osim kad je apsurdno. Jer svima je ovdje jasno da ovi DJ-i neće sada okrenuti na techno. Htio sam pomoći ovim dečkima.
Zagrizao sam u kiseli limun, isprao i dezinficirao tekilom, te im krenuo dati savjet.
Bio bi to savjet večeri, ali oni su odjednom nestali, čini mi se, ne u potpunosti dobrovoljno. Postojala je tu cijelo vrijeme jedna doza agresivnosti. Ja sam njima, naime, htio savjetovati da otiđu u Depo, jer tamo je sinoć bio techno i siguran sam da bi se oni tamo dobro zabavili. Nema ovdje sarkazma, stvarno tako mislim. Kao što rekoh, otišli su, ali da nisu, bio sam spreman na sve, čak i da ih ja odvezem. Blizu sam parkirao.
Dobri vojnik Švejk
Znate i sami kako je u gužvi. Kad peti put zaredom ovlaš okrzneš lika ispred sebe po dupetu, osjećaš potrebu da mu kažeš "sorry". Ne zato što je lik, napravim to i kad su dame u pitanju, nego zato što je red. I da ne bi dobio po pičci. Od lika.
I dok sam ja tako sinoć lika po dupe..... Čekaj, ovo nije dobra formulacija!
Opalio sam dakle, laktom u bubrege, nekog tipa više od nekoliko puta i taman da ću mu signalizirat kroz friendly body language, vidim da je njegova potreba da meni nešto signalizira još i veća.
Jebiga, nisam upamtio što mi je rekao, ali bilo je to nešto poput recitiranih ili repanih stihova neke pjesme, ili pak neka izreka. Na njemačkom - vrlo solidno izgovaranom. Taj čas sam razumio i znao što mi govori, pa smo odmah jedan drugome predali dio svoje energije.
Rekao sam mu da su tu bila neka tri debila i da je on sad sa time što je rekao, a na njemačkom, otjerao svu lošu energiju koja je ostala iza njih. Da, rekao sam debila. Mislim, kaj ću reć u toj situaciji. Jebiga, tko kaže da i ja neću u nekad skinut majicu, dignut ruku i uzviknut "Ajmooooo!". Oću li ja onda isto bit debil?
Švejk je poništio ono loše što se zbilo. Ne znam kako vama, ali u takvoj atmosferi kad osjetim ili ugledam neko hejtanje, unašanje u facu i naguravanje, osjećam se bespomoćno. To nije mjesto ni vrijeme kad bi razumom i razgovorom mogao riješiti situaciju. Na tom mjestu u to vrijeme pomaže, žao mi je što je tako, jedino sila. Ja nisam taj tip, a nije ni Švejk. Rekao je da je pozitivac. Kao da mi to već nije bilo jasno.
E1 & Savage
Tako se oni pišu.
Neka su imena jednostavna i zahvalna za modeliranje. E1 je, pogađate, Ivan.
Tomislav, naprotiv, nije takvo ime.
Zato sam ja shusha, odnosno u zadnje vrijeme sessiondigger, a Tomo je Savage. Prema jednoj od Urban Dictionary definicija:
Savage Something so incredibly bad ass that you can't just say bad ass. Dude that was fucking savage
Njih dvojica nastupaju u ležernom back to back aranžmanu. Izmjenjuju se možda jednom ili dvaput u pola sata, zadržavajući pri tome osnovnu notu svojeg seta, ali i unoseći svaki put nešto što taj dio čini upečatljivim.
Glazba koju su sinoć puštali razlikuje se od one koju sam od njih čuo prije. Iako u osnovi ima vrlo sličan ritam, nadgradnja skladbe ovdje je drugačija. Barem koliko me sjećanje služi na taj prvi put kad sam ih slušao.
Po definiciji to je house sa okusima - balearic, disco, funky. Ono što ga čini jedinstvenim u njihovom setu je vrlo vješt odabir glazbe koji ima u sebi dovoljno prljavi i nedvojbeni snažni kick (drum), dozu acida, a povrh toga je melodija i/ili vokal koji su gotovo na granici onog što je prihvatljivo za ovu večer i ovu ekipu. Taj neobični spoj, gotovo sentiš melodije i vokala, na zajebani house ritam nisam često čuo u DJ setu.
Da biste otprilike zamislili to što sam opisao, poslušajte stvar "A State Nearby - NTEIBINT & STELLA" sa belgijskog labela Eskimo. Takve glazbe može se naći na labelima kao što su - Sweat it out!, Club Sweat ili Ninja Tune. Žanrovski se svrstava u Indie dance/Disco/Nu-Disco.
Ta jedna lepršava povezanost koja drži na hrpi ritam koji dolazi iz nepatvorenog housea i melodijsko vokalnu strukturu koja gotovo da odiše terasom hotela "Ambasador" u ljeto osamdeset i treće i odlična je.
Njih dvojica tom setu pažljivo dodaju acid u dva osnovna oblika.
Acid kojem su pregorila dva tranzistora - frljl, fljr, fr, ljr, flrj, kao i acid kojem su svi tranzistori ispravni - cvr, cljrv, cvrlj, ljcr, cv.
Kad kažem da su strpljivi, mislim na to da sistematski grade set i ne jure pred rudo. Nakon dva sata i oni koji su najviše prigovarali sad nemaju šanse prigovoriti bilo čemu. Jer su u totalnom pokretu.
Cijeli njihov ritam ima jednu odliku. Kao da je svaki neki po redu kick otišao u odbijanac. Bounca sa jedne strane na drugu. Na trenutke gotovo kao da će te prevariti, kao da je zasnovan na dubu.
To je spora glazba, uvjetno rečeno, ali vrti se najčešće na 120 BPM-a i ne vjerujem da u jučerašnjoj večeri prelazi 123 BPM-a. Iako "spora", način na koji je prezentiraju uvlači sve "Funkere" u ples. Postoji taj jedan osjećaj u ovakvom setu - čini ti se da se ne događa ništa uzbudljivo, ali zapravo, u tom osjećaju kako se ništa ne događa svi su potpuno uvučeni u priču.
To je prilično velika stvar. Voziti DJ set od više sati u kojem nema eskapada, kao da se sve polako miješa, miješa, a nikako da zaključa. A zapravo cijelo vrijeme vrije. Jedan od onih koji kreiraju takav flow je Lee Burridge. Sličnu glazbu stvara i Lee Foss.
Dvojac E1 & Savage su potvrdili ono što sam i prethodni put zaključio kad sam ih se spomenuo. Oni su vanserijski, zato što imaju zvučni potpis koji je konzistentan, a različit od bilo kog drugog, biraju vrhunsku glazbu i odlično grade konzistentan set. Tu nema ni jedne skladbe koja vam se ne bi sviđala ili dijela koji bi vam bio dosadan.
Oni su bili odlični i mi smo se izvrsno zabavili. Ovdje u Funku ima dosta ekipe koju viđam i na drugim mjestima. Kužerica kojoj sam bio pratnja je rekla kako joj je ova večer spoj između Disco 80's i Disco 2000's.
Otišli smo kad su se upalila svjetla, a Savage pustio posljednju stvar. Uvijek obratite pažnju na posljednju stvar.
Double penetration
Otišli smo kad su se upalila svjetla. U Masters. Tamo je bio program Forty:love, Felver. Ukratko, kad smo došli baš im je "jebao kevu". Nakon pola sata sam zaključio kako je to profesor RATM. Baš tako, Rage Against izričaj. Ne mislim na glazbu, već na stav, odlučnost i uvjerljivost.
Ekipa za pet, a i nismo bili jedini koji su došli iz Funka, pa smo bili u još boljem điru. Felver je pustio i Jorniela, pisao sam u prošlotjednom tekstu iz Funka o toj stvari. Zanimljivo je, pročitajte ako niste.
Uvijek me s nečim iznenadi. Uočio sam prije par dana da je netko napravio Remix ili edit David Augustove stvari Epikur. Felver je pustio tu stvar. Mariano Montori napravio je taj edit. Bolje za kraj nije moglo. Otišli smo kad su se upalila svjetla.
Double penetration bi trebao asocirati na dvostruki ulaz u klub, ali nedajte se smesti i pristati na moje asocijacije. Jer to nije bila vaša prva asocijacija.
Za kraj obećani komad poezije. Moderna američka pjesnikinja Sharon Olds i njena pjesma Sex without love.
Sex Without Love
How do they do it, the ones who make love without love? Beautiful as dancers, gliding over each other like ice-skaters over the ice, fingers hooked inside each other's bodies, faces red as steak, wine, wet as the children at birth whose mothers are going to give them away. How do they come to the come to the come to the God come to the still waters, and not love the one who came there with them, light rising slowly as steam off their joined skin? These are the true religious, the purists, the pros, the ones who will not accept a false Messiah, love the priest instead of the God. They do not mistake the lover for their own pleasure, they are like great runners: they know they are alone with the road surface, the cold, the wind, the fit of their shoes, their over-all cardio- vascular health--just factors, like the partner in the bed, and not the truth, which is the single body alone in the universe against its own best time.
Sharon Olds