Jučer je zagrebački Masters u sklopu klubske večeri forty:love ugostio njemačkog producenta i DJ-a Marcusa Worgulla. Line up su popunili Felver i Jogarde. Pogađate, Jogarde je napravio warm up, a Felver je dovršio posao održavši zornicu.
Producent (I.)
Ako pratite diskografska izdanja elektronske glazbe, Marcus Worgull je ime koje zacijelo često srećete. Iako većinu svojih izdanja plasira putem matične etikete "Innervisions", Marcusova kreativnost i produktivnost kvantiziraju se i kroz izdanja za Sonar Kollektiv, Permanent Vacation, Bargrooves, Farside Records, Compost, NRK, Rush Hour, dig! dis, Stil Vor Talent, Rebirth, Exit Strategy ili Circle Music, a kreću se u rasponu od housea do tech-housea sa neizbježnim deep houseom, kao i progresivnim houseom negdje između.
Digresija
Cijela ta podžanrovska podjela je vrlo nezahvalna i kod manje upućenih može stvoriti potpuno krivu predodžbu o nekom stilskom usmjerenju. Te su podjele korisne imamo li na umu široku raznolikost unutar pojedinog žanra. Istovremeno su te podjele i jedno veliko zlo, jer pokušavaju šablonizirati glazbu, ali i djeluju sugestivno na onoga koji glazbu kupuje ili samo konzumira.
Osim što djeluju sugestivno, mogu proizvesti i kontraefekt. Uzmimo primjer u kojem autor ili urednik izdavačke kuće klasificiraju neki track kao "Progressive house", a istovremeno je taj track i "Deep House", ali i "Tech-house". Nemojte da vam ta diskografska klasifikacija postane kamen spoticanja i prepriječi vam put do pronalaska dobre glazbe samo zato što je ista stavljena u kategoriju stila koji se vama baš i ne sviđa.
Producent (II.)
Vlastita izdanja Marcus često potpisuje u suradnji sa Peter Pardeikeom, Daniel Bortzom ili Danilom Plessowim, čovjekom koji stoji iza projekta "Motor City Drum Ensemble".
Marcus je i talentirani remixer, a na listi onih čije je skladbe remixirao nalaze se i Frankey & Sandrino, Osunlade, The XX, Rainer Truby, Tracey Thorn, Fink, Wolfy i razni drugi.
DJ
Premda Marcusa Worgulla dobro poznajem po njegovoj produkciji, o njemu kao DJ-u nisam znao ništa. DJ-i nisu uvijek i producenti. Oni DJ-i koji nisu i producenti često to pokušavaju postati. To je svojevrsni hype u današnje vrijeme. Ne smatraju te vrhunskim DJ-em ako ne produciraš. Budalaština proizašla iz business modela izdavačkih kuća i promotora. S druge strane, producenti su gotovo uvijek i DJ-i. Odlični ili dobri producenti, često nisu odlični ili dobri DJ-i.
Kad je riječ o deep house glazbi, Marcusa Worgulla označava se etiketom "Germany's finest". Kad je pak riječ o Marcusu Worgullu, njegovo bavljenje glazbom šire je od "samo" produkcije elektronske glazbe ili DJ-anja. Marcus je svirao klavir i bubnjeve, a godinama je vodio i dućan sa pločama raznih glazbenih žanrova.
Marcus Worgull DJ za mene je bio potpuna nepoznanica. Obično kad je tako, stvorim neku sliku u glavi o tome što bih mogao očekivati. Površnim pretraživanjem Soundclouda nisam uspio dobiti uvid u neki njegov DJ set. Istina, dostupno je nekoliko Podcasta ili namjenskih mixeva, ali oni ne moraju nužno reprezentirati njegov DJ set. Odlučio sam se u potpunosti predati forty love-u.
forty:love
Ova se klubska večer profilirala na način da gotovo bezuvjetno vjerujem njihovom odabiru i programu. Goste tog kalibra rijetko možete doživjeti u malom klubu i intimnoj atmosferi. Uz sve što forty:love kvalitativno donosi domaćoj elektronskoj sceni, ta svojevrsna ekskluzivnost je zapravo najveća vrijednost.
Ako se sutra na najavi za forty:love pojavi neko ime za koje nikad niste čuli, neka to npr. bude Lena Willikens, budite sigurni da je riječ o kvalitetnom izvođaču, koji istovremeno nije nužno i konvencionalan. Kad kažem konvencionalan, zapravo mislim natprosječno dobar, ali ne i napet ili uzbudljiv, te drugačiji od većine.
Baš si sad mislim kako bi bilo super kad bi se jednom na najavi pojavila i Willikensova.
Cologne
Njemački grad Köln jedan je od onih koji ravnopravno nose i svoje francusko ime. U ovom slučaju to ime glasi Cologne, a vežemo ga uz Eau de Cologne, Kolonjsku vodu, miris, ili kolokvijalno rečeno parfem sa najnižom koncentracijom ulja u otopini. Najpoznatija je sigurno Eau de Cologne No. 4711, koja je dobila ime po ulici u kojoj se nalazila tvrtka, Glockengasse broj 4711. Sigurno znate tu bočicu sa etiketom plavo-zlatne boje.
Uz to što se u Kölnu proizvodi mirisna vodica, taj je grad oduvijek bio i centar umjetnosti i kulture.
Usporedno sa razvojem moderne elektronske glazbe devedesetih godina prošlog stoljeća, Cologne je bio grad u kojem su ondašnji protagonisti scene odlučili svojoj viziji elektronske glazbe dati osobnu notu. Oni su bili pod utjecajem Karlheinz Stockhausena ili krautrock skupina kao što su CAN.
Ako poslušate pjesmu "Mother Sky" grupe CAN, uočit ćete niz repetitivnih sekvenci nesvojstvenih rock glazbi, kao i ritam loop genijalnog bubnjara Jaki Liebezeita. Veliki dio njihovog pjevanja zapravo podsjeća na semplirane stihove. Važno je spomenuti da je suosnivač grupe CAN Holger Czukay jedan od pionira sempliranja, pa to i nije daleko od istine.
Ako smo do tada govorili o detroitskom, berlinskom ili londonskom zvuku, ova je skupina zaslužna što danas možemo govoriti o kelnskom zvuku, odnosno o "Cologne minimal techno". Nije žanr, već filozofija zvuka, dovoljno da vas još malo zbuni.
Marcus Worgull dolazi iz Kölna, kao i prije spomenuta Lena Willikens.
Marcus@Masters
Ušao sam u 'Sters kad je Jogarde već dobrano rastavljao zvučnike, daske i cepao atome. Ako je Jogarde ovako jak, ni Worgull neće biti slab.
Iako je već debelo prošao jedan sat iza ponoći, klub nije bio prepun. Bio je dovoljno pun. Napravivši mingl, dva, smjestio sam se u zoni mrtvog kuta u odnosu na DJ pult. Taj mi dio dnevnog boravka odgovara. Ima jednu zonu sounda gdje nema rezonanci u donjem dijelu spektra - čitaj, ne bruji bas onako bzzk, bzzk, bzzzk.
U jednom sam trenu shvatio da je Worgull preuzeo DJ pult. Već za trajanja Jogardeovog seta sam se uritmio i sekvencionirao, pa nisam siguran jesam li Worgulla uhvatio "na prvu". Nekako mi se čini da sam ga shvatio u drugoj ili trećoj stvari, kad je bilo jasno da sad svira drugi DJ.
Vrlo brzo sam uočio neke zanimljive odlike glazbe koju pušta i načina na koji uvodi slijedeću stvar. Bira skladbe u kojima su izraženi stilski elementi i instrumenti koji su inače netipični za elektronsku glazbu.
Tonalitet melodija, upotreba zvukova na sintisajzerima koji oponašaju tradicionalne glazbene instrumente, kao i čiste dugovozne bas linije i jasni čvrsti ritam neke su od odlika te glazbe. Na momente glazba zvuči kao da je rađena za soundtrack nekog filma. Kao da su melodija i progresija u službi jačanja dramaturške radnje.
Povremeno pušta sporospuštajući dugi break na koji umiksava slijedeću stvar koja uvijek unosi dodatni moment zapleta i ubrzanja. Kao da umiksava chord progression. Mene osobno plijeni tom dinamikom i načinom na koji svaka slijedeća stvar dolazi isporučena sa više energije. Veoma uzbudljivo.
Debelim morem sad me vozi...
Gotovo da se nisam micao sa te zauzete pozicije. Svega jednom na početku i još jednom na odlasku napravio sam puni krug i uočio neka poznata lica. Sa mjesta na kojem sam bio imao sam dojam da publika koja je ispred DJ pulta kreće sa reakcijom na neki build-up u momentu kad ja još ne čujem da se nešto događa. Nisam baš shvatio što je tome uzrok, možda je akustika u njihovom dijelu prostora pružala više detalja.
Marcus Worgull izvanredno spaja stare i nove skladbe. Zvuk koji teži prema tamnijem i dubljem u sebi nosi primjerice odlike electro popa, ali i afričkih etno elemenata. Generalno je tu puno Innervisions filozofije zvuka, no povremeno uleti neka stvar sve to promijeni nekom uvrnutom melodijom ili žestinom.
Bilo je nekoliko obrada, siguran sam da je jedna bila edit Tori Amos. Kad je krenula, dolazile su mi riječi, pa sam si i pjevao. Sad kad se pokušavam sjetiti na pamet mi padaju samo Tanita Tikaram i "Debelim morem sad me vozi stari ruzinavi brod". Siguran sam da je to bila Tori Amos, a ovo ostalo se moj mozak zajebava sa mnom. Ne mogu se riješit te pjesme od Daleke obale već dva tjedna. Srećom, dobra je pjesma. Debelim morem....
Prepoznao sam Denis Horvata, novija stvar, sličan drive kao što ima Bruto. Tu je i The Black Madonna. Zatim Noel Sinner, jedna stara stvar. Ali zato i jedna meni draga, Fabio Montana - Ortygia sa microCastle-a. U nekoliko navrata nešto skroz neočekivano, Afro ritam. Definitivno je to Boddhi Satva, a glas bi mogao biti Oumou Sangare.
Highlight je ona stvar koja posebno legne, a ovaj put sam vidio da je i reakcija prisutnih bila posebno izražena. To je bio Roman Flügel - Wilkie. Ima učinak identičan Jeremy Olanderovoj Panorami.
Lena & Lena
Kako sam se baš jučer sjetio Lene Willikens? U biti sam se sjetio Lene Platonos. Ona je grčka klaviristica i kompozitorica koja je odavno počela sa elektronikom. Njen prvi solo album "Sun Masks" izdan je još 1984.-e godine. Prošle je godine Lena Platonos izdala EP sa četiri remiksa (Sun Masks Remixes), po dva za stvar Lego, te po jedan za još dvije pjesme sa tog albuma.
Jedan remix za Lego napravila je Lena Willikens. Glas iz tog remixa kao da zvuči japanski, a ustvari recitira grčku poeziju. Marcus je pustio dvije stvari koje su imale vokal koji mora da dolazi iz iste kuhinje kao i ovaj u remixu za Lego. Volio bih znati o kojim je stvarima riječ.
Zadnjih pola sata njegovog seta proveo sam sa druge strane. Jedan od onih DJ setova kod kojih uspijem zanemariti sve događaje sa strane i prepustim se skroz glazbi. Marcus Worgull je iznimno zanimljiv DJ sa originalnim izborom glazbe, neprestano drži napetost, povremeno gradi monumentalne dijelove i isporučuje uglavnom neočekivano. Ja to volim više od svega.
Ispraznio mi se mobitel, nisam ga ni uslikao. Žicao sam druge da fotkaju, dobio sam super fotke, zblurane i nejasne, baš kako treba. Sve sa istim kadrom. Stavio sam u članak dvije. Sa jedne sam izbrisao Felvera. Sad izgledaju različito.
Napravio sam dobro djelo, bio sam dobra vila jednoj curi. Bio sam i "zagrljeni partner sa šanka" jednom liku koji me uveseljavao pričama sa ulica Napulja i Sicilije. Zapravo sam i njemu pomogao da ispriča svoju priču, al ne znam jel se to isto računa kao dobra vila.
Boje su u nama
Sve mi se više sviđa igra svjetlima i intenzivnim bojama. Najednom se upali jako svjetlo, obojano punom i masnom bojom. Podigneš pogled, traje dovoljno dugo da počneš jasno razaznavati lica. I onda dovoljno brzo nestane, prije nego vidiš previše.
Trenutak slabosti
Mali pad koncentracije i na pitanje hoćemo li krenuti, odgovorio sam potvrdno. Tako smo pošli taman kad je Felver pustio svoju prvu ili drugu stvar. Čuo sam kasnije da je došla teta čistačica i sve rastjerala. Mislim da nije on to dugo vozio.
Ekipa, dolazi toplo vrijeme. Jutra su ugodna, ni noći nisu više ledene. Uskoro će i pjesma za kraj. Love you all.
Hot town, summer in the city Back of my neck getting dirty and gritty Been down, isn't it a pity Doesn't seem to be a shadow in the city
All around, people looking half dead Walking on the sidewalk, hotter than a match head
But at night it's a different world Go out and find a girl Come-on come-on and dance all night Despite the heat it'll be alright
And babe, don't you know it's a pity That the days can't be like the nights In the summer, in the city In the summer, in the city
Cool town, evening in the city Dressing so fine and looking so pretty Cool cat, looking for a kitty Gonna look in every corner of the city Till I'm wheezing like a bus stop Running up the stairs, gonna meet you on the rooftop