Još uvijek traje Zagreb Design Week. Trajao je i kad sam pisao zadnji tekst. Dug je to dizajnerski, ali i glazbeni tjedan. Pored popodnevnih DJ setova, ZGDW ponudio je u svom večernjem glazbenom terminu i osam live nastupa ili koncerata. Plastic Knives, Zarkoff, Petar Dundov, Rolo, Nik Orosi, Jan Kinčl & Regis Kattie, Šumovi protiv valova i Sumerian Fleet.
Pojavio sam se formalno na jednoj DJ svirci, odslušao i odgledao cijeli Nik Orosijev live nastup, ali i chillao uz još jedan DJ set. Zadovoljan sam prosjekom. Realno, sjesti, popiti par - nečega, malo se družiti i poslušati sat-dva nečijeg glazbenog izričaja nije ništa napornije od iste rutine koju većina obavi u lokalnoj birtiji dok drka po mobitelu i čita loše vijesti sa nekog od portala.
Zato, kad opet bude "Neki Zagreb Week", žrtvujte birtiju i drkanje po mobitelu i dođite drkat po mobitelu na nečiji live ili DJ nastup. Ima više razloga. Prvo, začudite se kakve sve dobre glazbe ima. Drugo, osjećate se važniji. Treće, uvijek prođe neko dobro dupe, pa se možeš diskretno, ili manje diskretno, okrenut (ovo zaista nije muška ekskluziva). Četvrto, izvođaču je neizrecivo drag svaki posjetitelj koji nije osoba iz kruga prijatelja ili familije. Fali Peti.
Sumeri
Sumeri su prastara civilizacija koja je živjela na području Mezopotamije i smatra se da su, između ostalog, glavni krivci za sexigesimalnu podjelu. Nije riječ o sexualnoj podjeli, već o podjeli na šezdesetice. Sat ima šezdeset minuta, a minuta ima šezdeset sekundi. Da oni nisu to tako razdijelili, ne bismo se mi danas morali zajebavati sa zbrajanjem minuta ili sa dešifriranjem koliko traje neka priredba, predstava ili film. Na primjer, dođeš u kino u 14:25 sati, a predstava traje 165 minuta. U koliko sati ćeš otići?
Sumerian Fleet je pak trojac koji čine Alden Tyrell, Mr. Pauli i Zarkoff. Oni nisu Sumeri, niti su iz Mezopozamije. Prva su dvojica nizozemci, a ovaj potonji je naš, Siščanin. Sumerian Fleet radi dark electro, EBM glazbu. Propustio sam njihov live nastup na ZGDW-u, ali ne i klubski live nastup Mr. Paulija. Taj se pak dogodio u okviru programa forty:love u zagrebačkom Mastersu.
Italo Disco
Ako ste odrastali u osamdesetima, glazbeni pravac Italo Disco bio vam je neizbježan. Jasno, pod uvjetom da vas barem malo zanima odlazak u disco. Ta je vrsta glazbe među mojim vršnjacima kontroverzna gotovo kao i "cajke". Neki Italo Disco štuju i vole više od svega, drugi ga gledaju s gađenjem. Ja sam ga u ono vrijeme puštao svake klubske večeri i bilo bi licemjerno da govorim protiv Italo Disca. Zato ja o Italo Discu uglavnom ne govorim. Neupućenima u Italo disco jedan primjer istog. Savage - Don't Cry Tonight.
Mr. Paulija, kad nije dio Sumerian Fleeta ili nekog drugog projekta, asociramo upravo uz Italo Disco. Međutim, Italo disco danas je jedna moderna varijanta sa zvukom današnjeg doba, istovremeno brojem okretaja primjerenija našem vremenu. Kopajući bespućima bandcampa često naletim na neki moderni Italo Disco i zapravo se zainteresiram. Čak sam i kupio neke stvari koje su mi legle.
Mr. Pauli live
Ingmar Pauli aka Mr. Pauli ime je koje sam dosad vidio tu i tamo. Kad je najavljen u forty:love nisam ni bio siguran da li je to taj Pauli na kojeg ja mislim. Pored Acid Paulija ima još nekoliko Paulija koji su aktivni u elektronskoj glazbi. Ovog našeg znam sa Wrong Era izdanja. To je projekt, odnosno podetiketa unutar matične etikete "Slow Motion Records". Oni izdaju modernu diskoidnu glazbu, ne nužno nastalu na Italo korijenima. Najkraće rečeno, disco house.
Nisam znao što očekivati od Mr. Paulija. Disco house, odnosno moderni Italo Disco, ili dark electro, onako kako to radi u projektu Sumerian Fleet.
Svoj klubski nastup Mr. Pauli izvodi uživo. Live nastup je garancija da ćete doživjeti potpuno drugačiji, uglavnom, puno kvalitetniji zvuk. To je jednostavno zato što zvuk dolazi direktno iz uređaja koji ga proizvode, poput synthesizera ili ritam mašina, te nije naknadno obrađivan ili post-procesiran, a onda i snimljen na neki medij, bilo analognog ili digitalnog formata.
Osnovu i centar njegovog live nastupa čini AKAI MPC Live. Riječ je o vrlo moćnom uređaju koji predstavlja više uređaja u jednom, kao i sustav u kojem su pohranjeni trackovi, sampleovi, postavke efekata i miksa. Ujedno je to i sampler i sequencer. Pored njega, tu je jedan Tetra polifoni synthesizer, gitarski Space Echo efekt, kao i još jedan uređaj kojeg nisam uspio identificirati.
Pretpostavit ću da je to - "The machine that goes ping!" Uz sve nabrojano, Mr. Pauli koristi i mikrofon, pa vokalne dionice dijelom samplira, a dijelom govori real-time, propuštajući svoj glas kroz razne efekte.
Live set koji je Mr. Pauli priredio za Zagreb skroz je drugačiji od onog što sam očekivao. Stilski je bliži technu no Italo discu, a u sebi nosi razne utjecaje. Na prvom mjestu tu je utjecaj i kontinuirani osjećaj da slušate hi-NRG. Ritmičke strukture i zvukovni potpis ritma podsjeća na školu zvuka koji su producirali Bobby Orlando ili Patrick Cowley.
Povrh svega nalazi se jedan synth-wave štih, čvrstoća i opći dojam kao u grupe Grauzone ili kod Depeche Modea, sa albuma "The songs of faith and devotion" ili "Violator". Soft elementi udaraljki i melodija usporedivi su sa zvukom New Ordera na albumu Substance.
Uz ovih nekoliko asocijacija može se reći da je ovaj set spoj Italo disca, novovalnog synth popa osamdesetih i techna. Zvuči močno i energično, ne zastaje ni na čas. Mr. Pauli drži napetost cijelo vrijeme, izuzetno je interesantan jer ubacuje melodije i loopove koji zvukom odskaču od ostatka, tako da niti u jednom trenutku ne postaje dosadan.
Iznenadio sam se potpuno, jer mi se čini da se ovakvu glazbu danas ne može pronaći na puno mjesta, a izuzetno je plesna i snažna. Riječ je o rijetkoj kvalitetnoj nekomercijalnoj glazbi koja ima potencijal da se svidi široj publici, jer u sebi nosi potpis osamdesetih. Istovremeno je dovoljno underground da zainteresira i okorjele zaljubljenike u elektronsku glazbu.
Ako krenete proučavati Mr. Paulijevu diskografiju, kako biste se lakše snašli i stekli sliku o stilu njegovog zagrebačkog live nastupa, poslušajte sa "Moustache Records" stvari kao što su "Mr. Pauli And David Vunk – Zanzibar" ili "Unit Black Flight - Shortwave Radio Antenna Down (Antoni Maiovvi Remix)". Lako ćete ih pronaći na bandcampu ili youtubeu.
Šipak i drugi DJ-i
Pun si kao šipak koštica. To ste već čuli. Stara narodna. Pun glazbenih događanja kao šipak koštica ovog je vikenda bio Zagreb. Trenutno mi na pamet padaju gosti: Eelke Kleijn, Guy Y, Chaim, Christian Varela i Jonas Saalbach. To ih je pet, a možda ih je bilo i više. Na tome se malobrojna zagrebačka publika sigurno potrošila (i istrošila), pa je Masters sinoć bio prostran za plesanje. Ali kako se mi svi koji tamo dolazimo jako volimo, tako smo se i okupili što je bliže moguće DJ pultu. Iako malobrojni, svejedno smo bili stisnuti.
Puno znanih lica, izostanak čudaka i energija u pozitivi rezultirali su jako kvalitetnom večeri u kojoj nije nastala magija, ali je nastalo međusobno izazivanje u hvatanju ritma i reagiranju na podstrek koji daje DJ.
A da sve skupa ne bi ispalo - šipak, uz Mr. Paulija, drugi DJ-i su bili Mislav, Dodo, Jogarde i Felver. Dodo je zamijenio Mr. Paulija. Imao je nezavidan početak, jer je morao čekati da Mr. Pauli otpoji i skloni svoju opremu, dok su njemu namještali gramofone. Za to je vrijeme svirala neka glazba, ali dobra volja posjetitelja nije dozvolila da se primijeti nervoza. Usput, tko god da je uštekao to da svira, bila je jedna jako opaka stvar.
O Dodinom setu neću puno. Moram ga poslušati još koji put da bih nešto napisao. Znam samo da sam čuo prilično nekonvencionalnog DJ-a koji mi je jako interesantan. Zajebani izbor ploča. Sve neke stvari koje su teške, ili zahtjevne. Drukčije, daleko od konfekcije. Bliže technu nego houseu. Dva tri glitcha uzrokovana tehnikalijama nikome nisu smetali. Mislav i Jogarde bili su prije nego što smo mi došli.
Samo zato da se pravim važan, ali i radi evidencije, spomenut ću da smo prije Mastersa bili u Funku gdje su čađavili E1 & Savage. Oni su nas dosta potrošili. Još su neki koji su bili u Mastersu prije toga bili u Funku.
Duet
Za kraj je ostao Felver. Tako je i bilo, ali na čas. Sjećate li se onog chill DJ seta sa početka priče. U subotu popodne na ZGDW glazbenu je kulisu složio Kristijan Molnar, koji je tamo odsvirao jedan easy listening, downtempo set u kojem je preletio preko raznih glazbenih žanrova. A onda je kao pravi drug i đuskao zajedno s nama u Mastersu.
Pa kad je već tu, zašto da ne odradi jedan ranojutarnji trening sa sparing partnerom Felverom. Tako su njih dvojica svirali jedan deepasti opušteni b2b set. Pregršt najopakijih stvari, posloženih baš kako treba. Les Yeux Orange, Pets Recordings, Compost Black, Permanent Vacation, Hivern Discs. To bi okvirno bili labeli sa kojih je bilo dosta glazbe. Bio je i jedan Pionalov remix, onaj za Cats 'n Dogz, a možda čak i zadnja Pionalova stvar, kako li se već zove. Od klasika, ovaj put Depeche Mode i Strangelove, neki remix.
Taj je duet poklon svim vjernim posjetiteljima. I prilika koja se ne pruža često. Well done, fellaz.
Šverc
Negdje rano ujutro, dok su prve zrake sunca obasjavale krovove zagrebačke Dubrave, a prodavačice iz Špara čekale tramvaj, saugajući na brzinu još jednu cigaretu, počela se širiti vijest. Izgleda da neće doći. Teta. Čistačica. U pola sedam bilo je jasno da je tomu tako. Životinjski pogled iz očiju DJ-a i publika spremna da ogrezne u grijeh bili su recept za nastavak partija. Nastavili smo kao da vrijeme ne postoji, a sat nema šezdeset minuta. Mi koji smo malo više konzervativni, odlučili smo otići u sedam sati.
Glitters and Gold
U ove prve spadate svi vi koji ste jučer bili u Mastersu, a u ove druge samo oni među vama koji plešu punim plućima i otvorena srca. Zlatnih je sinoć bilo više od prosjeka, češće cure, rijeđe dečki, ali svi ste dali dio sebe da atmosfera bude ona prava i da svi zajedno sa užitkom potrošimo svu energiju na ples. Love you all.