Kaj onda, ništa od ove subote s nama? Poslao sam SMS, očekujući potvrdu mog razmišljanja i računajući kako je dogovor o malom, intimnom, ne skroz zatvorenom partiju, bio rezultat emocija i općeg dobrog stanja svijesti u momentu kad smo o tome razgovarali. Bilo je to prošle nedjelje, ne prekjučer, već prije tjedan dana. U tom je času iza nas već bio vikend ispunjen dobrom zabavom, koja je zapravo nastala ni iz čega. Petak je trebao biti formalni obilazak Funka i Mastersa. Ispočetka se takvim i činio. U Funku je bila sauna i jedva smo izdržali koji sat uz Savagea koji se vjerojatno, do kraja svoje svirke, dobro preznojio. Mi smo se dobro preznojili puno prije, pa smo odlučili otići do Mastersa, računajući kako ćemo se tamo manje preznojavati.
Bio sam u krivu. Otišli smo tamo bez ikakvih očekivanja, a onda ostali do kraja, a čini mi se, kasnije i preko kraja. Robotko je svirao odlično složen set koji nas je natjerao da cijelo vrijeme plešemo, a glazba je bila baš onako dobra i električna. Nakon njega, svojim nas je DJ setom za podij prikovao i Iconal, kojeg dosad nisam imao prilike slušati izvan okvira njegove live izvedbe, a tu sam pak slušao samo na bRave večerima. I to je bilo super. Nisam zapravo niti znao da on radi i DJ setove, pa me to dodatno razveselilo. Ukratko, da bi reč rekel. Otišli smo doma računajući da ćemo navečer krenuti put Karlovca, gdje smo ciljali na kino Edison i Petra Dundova. Takav je bio dogovor.
Promjena plana
Popodne se sve izokrenulo. Cure su odustale od Karlovca, a kako smo Petra Dundova slušali tjedan dana prije, ni nama nije dugo trebalo da se odlučimo na potpunu promjenu plana. Zapravo smo se proteklih tjedana stalno nekud vozikali i ovo je bilo više nego dobrodošlo. Prijedlog je pao na "Pozdrav suncu". To je open air party, na ravnici uz Savu, gotovo daleko od grada, a opet jako blizu. Odlična lokacija. Tamo smo stigli prije ponoći i odande otišli oko tri popodne idućeg dana. Kad sam nakon toga došao doma, ispunjen dojmovima cijelog vikenda, upalio sam komp s namjerom da napišem neki tekst sa dojmovima tog vikenda, otuširao se i zaspao. Kad sam se ujutro probudio, na moj nenapisani tekst podsjećao me samo upaljeni komp.
"Pozdrav suncu" je skupio šaroliku ekipu, pa se stvorila jezgra nas nekih koji se viđamo po raznim mjestima, krenula nas je zabava i učas je već bilo - jebote popodne je, moramo doma. Bilo je sparno. Cijelu noć. To je ravni teren, nisko raslinje i drveće. Nije ni livada, a ni šuma. Između Save i nas je nasip, koji mi se na tom dijelu čini viši nego li je to u gradu. Organizaciju potpisuje SF. Na flooru i oko njega gorilo je nekoliko vatri, pa nas je to prilično štitilo od komaraca. Povremeno bi neka klada, bačena na vatru, rezultirala pravim gustim dimom. Anamarija je rekla da se idemo malo dimiti, jer nam je to zdravo, a i štiti nas od komaraca. Onda bi se malo, kao dvije šunke, podimili oko vatre, pa natrag na ples.
Ujutro je više ljudi bilo u sjeni drveća i raslinja nego što ih je bilo na flooru. Bilo je vruće. Koliko god je floor bio natkriven velikim suncobranima, toliko se ljetno sunce odbijalo pozdraviti s nama, a znam da sam se i sam u jednom trenu povukao u hladovinu, osjećajući kako me listovi peku. Imao sam Autan, ali ne i kremu za sunčanje. Mislim da je to bio zadnji termin za ovakav party, ove godine, u Zagrebu. Za vrijeme dok smo bili tamo od DJ-a su nastupili Sladoled, FM, Krešo Leboš, Kali, El Commando & Dujo b2b i Nebuloz. Sva je svirka i zabava bila u mom glazbenom điru. Najviše me se dojmio Nebuloz i njegov prijepodnevni set. Slušao sam ga već prije. Dva-tri puta. Nakon ovog grabim svaku priliku da ga poslušam. Odličan mi je.
No surrender
Bzzk, bzzk, stiže SMS. Naravno da radimo party u subotu. Bio je to odgovor na moj SMS s početka teksta. Ha dobro, mislim si, otići ćemo malo do Mastersa u petak navečer (to je sada petak prije četiri dana, a ne onaj prije dva tjedna), pa ćemo u subotu u samoborsko gorje. Iako mi taj Masters baš i ne odgovara, a za goste (SANA + NASA), nisam nikad čuo. Kratko sam bacio uho na bandcamp, gdje sam naletio na jedan njihov techno, industrial EP. Ne zvuči loše, ali nije ni razlog za otići na njihov DJ set.
Bzzk, bzzk, opet poruka. Idete li večeras na "dOP live" u Saloon? Pita drug Oberön. Pa nismo mislili. Dođite barem na pivu. Ok, budemo. "dOP" je ime koje sam upamtio samo zato što imam nekoliko stvari koje su remixirali, a možda i neku njihovu. Znam da ih povremeno trošim i da mi zapne za oko kad ugledam to ime, jer mi glazbenom estetikom upadaju u moje područje interesa. Ne znam što očekivati od live nastupa, iako imam neku svoju sliku o tome kako izvode live set. To je jedno od onih imena kod kojih čuješ jednu stvar ili remix i to ti bude dovoljno da i slijedeći put kad naletiš na njih, poslušaš, jer su ti interesantni.
Baš me zanima kako sad izgleda Saloon, rekla je Lana dok smo izlazili iz garaže na Tuškancu. Isto, velim ja. Nije isto, znaš da su prije više godina izvadili sve ono drvo. Ok, onda isto, ali bez lamperije, odgovorim. Kad sam ja zadnji put tu bio, još je bilo sve isto, dodam. A kad si ti zadnji put bio u Saloonu, upita ona. Ne znam, tamo negdje 1998. Ja sam bila i poslije, ona će. Jebote.
Nije ona rekla jebote, nego sam ja to pomislio na tu njenu izjavu. Pa i nije se nešto promijenilo, kažem ja na ulazu, iako se zapravo uopće ne sjećam kako je to izgledalo prije. Vidiš da je, veli ona, čim smo se popeli gore. Da, istina, velim ja, ovo je sada visoki roh-bau. Goli crni zidovi, nekoliko hokejaških Medveščakovih grbova, šank, malo mjesta za sjedenje i par tegli sa zelenjem, vjerojatno prigodno poslaganih, samo za ovaj event. Klub ionako već dugo ne radi, a da li se prostor koristi u neke druge svrhe, to ne znam.
dOP live
Ovaj nastup organizira slovenski "Innocent music", čiji Aney F. je, uz našeg zagrebačkog Sarajliju Oberona, podrška gostima. Tu je još i Brun Dux. Vidio sam po reakcijama na netu da će doći još neki poznati, što mi je dodatno ulilo povjerenje u ovaj nastup. Došli smo dosta rano. Svirali su Aney F. i Oberön, ležerno se izmjenjujući. Dosta mi je dobro legla njihova glazba s početka tog seta. Klub se polako punio. Više oko šanka, manje na flooru. U onako praznoj prostoriji, golih betonskih zidova, bilo je puno refleksija, pa je i zvuk malo prštao. Znao sam da će se to popraviti kad se prostor ispuni posjetiteljima.
Iako, po mom je mišljenju, posjetitelja je već bilo dovoljno, ali su iz nekih, samo njima poznatih razloga, odlučili biti u prostoriji sa šankom, redom zauzimajući sve moguće sjedeće pozicije. Kao u kafiću. Svatko valjda ima svoju briju. Rekao bih da među tim posjetiteljima ima i onih nekih likova, koji su s pivom u ruci tamo bili i kad sam prošli put bio u Saloonu. Dvojac iza pulta je sve više okretao svoju svirku u jedan, široj publici, usmjereni repertoar. Podij se sve više punio, a ja sam to iskoristio za priliku da sad ja malo stojim kod šanka. Vrlo je brzo došlo vrijeme za nastup gostiju iz Francuske.
Već i prije nego što su dOP trebali krenuti sa svojim nastupom, glavna se prostorija Saloona dupkom napunila. Mashup hitova plesne glazbe koji su DJ-i izvukli u zadnjih pola sata svog seta instantno ih je odvukao od šanka. Da li je to bio lukavi plan dvojice DJ-a, ili se to dogodilo spontano, teško je reći. S druge strane, dovoljno govori o dijelu publike i njihovim motivima. Kao kad dođeš na koncert, pa te ne zanima predgrupa. Tako ni njih ovdje nisu zanimali DJ-i koji su svirali prije glavnih gostiju. Meni to nije u duhu klubske večeri, ali to je tako.
"dOP" čine Damian Vandesande, Fabien Leseure i Jonathan Illel. Ovaj zadnji, uz to što je vokalist za "dOP", ima i vlastiti projekt pod imenom JAW. Damian i Fabien su instrumenti i ritam sekcija. Oni
stvaraju organsku plesnu glazbu uživo, a to rade kao da su rock and roll band. Način na koji to rade je jedinstven, kao što je unikatna i glazba koju stvaraju. Dok Damian i Fabien kontroliraju sav hardver, a Damian i softver, Jonathan je isključivo vokalist. To mu daje određenu slobodu kretanja i komunikacije s publikom, koja je, u ovom relativno malom prostoru, bila potpuno neposredna.
Njihova je glazba dobra i plesna elektronska glazba koja jednako naginje u house, kao što naginje i u techno, a sve skupa začinjeno utjecajima hip-hopa. Odličan Jonathanov glas i način izvedbe podižu njihovu izvedbu na jednu sasvim drugu, višu, razinu. Spoj je to grunge načina pjevanja sa veoma puno soula. U trenucima kad nema vokalnih dionica, Jonathan se povlači i ostavlja dovoljno prostora da u prvi plan dođe ostatak benda. Upravljanje gomilom uređaja njima u velikoj mjeri ograničava kontakt s publikom, međutim to ne znači da tog kontakta uopće nema.
Kad se dečkima zaviri iza pulta, prvi dojam je - oni jako vole KORG. Njihov je setup zapravo baziran na KORG VOLCA programu, sa dodatkom Arturia uređaja. Software je Ableton. Damian upravlja Abletonom, volca bass sintisajzerom koji je zaslužan za dobar analogni bas sound, te volca keys polifonim sintisajzerom. Kod njega je i Vermona Action Filter 4. Vjerojatno im je to master filter kroz koji procesiraju sav svoj signal i koji im pomaže da se prilagode raznim prostorima kako bi zvučali što vjernije svom zvuku.
Fabien ima nešto više uređaja o kojima vodi brigu. Kod njega je volca beats ritam mašina, volca sample - sampler i sekvencer, kao i volca fm, polifoni digitalni sintisajzer. Kod njega je i Vermona mono Lancet, analogni old school sintisajzer sa dva oscilatora. Sav acid sound koji daju "dOP" sigurno dolazi iz tog uređaja. Fabien koristi i Arturia Microbrute analogni sintisajzer, kao i Arturia BeatStep Pro kontroler i sekvencer, te Arturia KeyStep klavijaturu.
Iako je u srcu svega Ableton, može se slobodno reći da su dOP više analogni nego digitalni bend. Laički rečeno, softver ima spremljene MIDI sekvence, odnosno note koje treba odsvirati, njihovo trajanje i slično, ali zvuk proizvode analogni uređaji. To se osjeti u karakteru njihovog zvuka, a na neki način je i pouzdanije, odnosno sigurnije za pozornicu, jer veći dio posla otpada na vanjske uređaje, dok je računalo procesorski zauzeto vrlo malo.
Tu je još poneki komad opreme, od neizostavnih gitarskih pedala, koje su danas omiljene u produkciji elektronske glazbe, poput Boss CS-3 kompresora. "dOP" su imali jednu gitarsku pedalu, nisam siguran da li je to bio Boss. Njihov je nastup trajao čak i nešto više od predviđenog, osim ako se meni nisu malo pobrkali sati i minute. Bili su vidno zadovoljni svojom izvedbom i reakcijom publike.
Oni zvuče snažno i moćno, imaju odličnu energiju i dinamiku izvedbe. Vokal je izuzetan i mislim da im kao elektronskom live bandu danas gotovo i nema premca u ovakvoj klubskoj, plesnoj izvedbi. Zadnjih sam nekoliko godina poslušao više live izvedbi u domeni elektronske glazbe. Među one koji su mi najzanimljiviji svakako spadaju The Analogue Cops, KiNK, Monoloc, Francesco Tristano, Zarkoff, Ivan Komlinović, Popsimonova, Mr. Pauli i Kunyuki Takahashi. Svi su mi oni odlični i sve sam ih doživio kao izvođače elektronske glazbe.
"dOP" sam doživio kao band, gotovo kao rock band. Istovremeno smo plesali kao da pred nama nije rock band. To ih čini jedinstvenima u ovom području glazbe i mislim da je za potpuni doživljaj "dOP" potrebno vidjeti i čuti uživo. Tada se osjeti sva njihova energija i soul. "dOP" su uspjeli ušutkati zagrebačku publiku. Prije početka njihovog seta i prvih petnaestak minuta, razina chit chata je bila nepodnošljiva. Zapravo je bila ignorantno bezobrazna.
Na svaki svoj poriv da nekog zamolim da izađe van shvatim da bi se uvalio u nepotrebno objašnjavanje s nekim, a onda bi postao i dio tog chit chata. Neću pretjerati ako kažem da je gomila ovdje bila pričljivija nego što je bila gomila u Laubi na nastupu grupe The ABC. Oni koji su bili u Laubi sad će reći - Nemoguće! Vjerujte, moguće je. But, dOP su zakucali tako da je i vesela škvadra na kraju zašutila. To mi jako iritira žlijezdu za nadrkanost. To kad ima puno priče i kad nikog ne jebe pol posto što tamo netko izvodi neki performans.
Do kraja njihovog nastupa atmosfera je bila odlična, a vidjelo se da se i oni sjajno zabavljaju. Jedino što je još nedostajalo da se upotpuni atmosfera koncerta bio je izlazak na bis. Možda bi se to i dogodilo da Damian nije negdje nestao. On je, recimo, najveći brijač od njih trojice, tak da je vjerojatno negdje zabrijao. Ja, koji pišem ovaj tekst već treći dan za redom, sam valjda isto već zabrijao, pa ću tu podvući crtu sa Saloonom za ovaj put. To je bio odličan nastup. Ako vam se pruži prilika, "dOP" nemojte propustiti.
Kraj
Nije kraj, al bit će skoro. Iz Saloona pravac Masters. Računam, stići ćemo na jednog od naših. Sramežljiva najava francuskog dvojca s početka teksta, tijekom tjedna je dobila dodatak u vidu domaćeg dvojca, a to su Brighton i Dodo. Ovo je valjda francuski tjedan, mislio sam si dok smo prilazili Mastersu. Gore je rokalo kao kad prilaziš Depou. Unutra je rokalo još i više. Entuzijast, kakav jesam, zadržao sam se neko vrijeme na njihovom flooru. To je žestoki techno, nipošto loša glazba. Samo nisam navikao u Mastersu na takvo rokanje.
Odrokao sam malo po terasi, razmijenio koju pametnu, tu i tamo, već s nekim. Francuzi su završili, Dodo se nastavio na njih prilično rokajuči, da ne stvori psihološki šok onima na flooru. Ja sam se, ko za vraga, spetljao sa rokačima iz Francuske. Ispalo je da su dečki skroz simpa. Ovo im je prvi nastup izvan Francuske. Doma često sviraju. Vole sve što vole mladi. Nadrobio sam im gomilu priča o tome kako u Zagrebu ima još mjesta gdje se roka. Njih se to primilo, pa će se rado vratit u ZG čim bude neka prilika. Zapravo su Etienne i Thomas skroz kul dečki.
Za to je vrijeme Dodo izveo odličan manevar izlaska iz rokanja, stavljajući sve neke jebačke ploče, a bez da je atmosfera postala pičkasta. Njemu smo plesali do kraja. Slušao sam ja njega i prije, rekao bih da je to bilo jednom sa FM-om. Možda, samo možda, još jednom. Dojmilo me se prije, dojmilo me se još više sad. Ići ću opet. Ako netko ima neke sumnje, idemo zajedno da ga riješimo sumnji. Sjebano je to sa sumnjama. Jel se kaže da je netko sumnjiv ili sumljiv? Sve je na nj. Ništa na lj. Neki sumnjaju u to. Oni su meni sumljivi.
Epilog
U subotu nisam išao u clubbing. Išao sam u samoborsko gorje na onaj party o kojem sam se SMS-ao. Sa meni dragom ekipom, za gušt. A i baš mi se sviralo. Odsvirao sam prvi set navečer, pa drugi ujutro. Taman kad sam mislio kako ćemo sad lagano krenuti doma, sve se nekako izokrenulo, ekipa se rekuperirala i poželjela se techna.
Slijedeća stvar koje se sjećam je kako tri i pol sata rokam techno. Sve nešto starija godišta, ali dobre berbe. Carola, Beyer, Capriati, Function, Umek, Šnajerica i ta spika. Zadnjih sat i pol sam mislio da je Lana odavno popizdila i otišla doma. Ispalo je da nije, nego spava u autu i prejako joj roka.
Kaj se mene tiče, tri seta po tri sata svaki, taman sam se rasvirao. Jebiga, treba radit u ponedjeljak. Fala svima koji ste došli do kraja ovog zbrčkanog teksta. Nemojte kaj zamerit, nek cvjeta tisuću cvjetova, nek živi ljubav i nek se budi dan i neka svako dijete ima miran san. Love you all.
Comentarios