Prošao je vikend posvemašnjeg ludila. To je onaj prije Božića. Ljudi polude. Kupuju nevjerojatne količine namirnica od kojih će vjerojatno pola otići u smeće, a pola je ionako već smeće. Osim poludjelih ljudi, uoči Božića na ceste izađu neki vozači koji valjda voze samo u tjednu uoči Božića. Za mene koji sam svakodnevni vozač ovaj period predstavlja pokoru. Šuti i čekaj. Ne volim konzumerski Božić, kao ni njegove nuspojave. Nuspojava je ta da sam prestao doživljavati Božić kao takav. Ne samo da sam ga prestao doživljavati, već mi je postao i nepodnošljiv. Ja sam Grinch u svakom smislu riječi kad je Božić u pitanju.
Činjenicu da mi je konzumerski Božić postao nepodnošljiv donekle umanjuju dva slobodna dana, koja se, ovisno o tome koliko je dobra godina, smjeste u sredinu, ili pak prema početku, odnosno kraju tjedna. Ove godine u sridu. Ako vam se čini licemjernim ne podnositi Božić, te se istovremeno radovati slobodnim danima koje donosi, dobro vam se čini. Niste valjda mislili da sam ja skroz moralna osoba. Nipošto.
Groupie
Prošlog je petka u Mastersu održan završni Fifty Fifty kojeg su odradili domaćini Felver i Pepi. Nisam skroz siguran da li Pepi uopće kontrolira kada se i pri kojoj prilici pojavljuje kao Pepi, a kada i u kojoj kao Jogarde. Te je večeri održan i Tanzen na kojem je headliner bio Patrice Bäumel. Mislio sam da će to većinu ekipe odvući u Aquarius, međutim nije bilo tako. U Mastersu se skupila zavidna količina znane ekipe i večer je bila odlična. Felver i Pepi su solidno zaljuljali Masters i bila je to odlična večer u kojoj gotovo da se nisam maknuo sa floora.
Goth girl, polovica i svakako ja bili smo prilično punktlich. Parkirali smo pred Mastersom oko ponoći. Svirao je rock'n'roll. Tako se barem meni činilo. Odozdo. Stvarno su zastranili, mislio sam si dok su cure rješavale formalnosti oko ulaza. Unutra je bilo maglovito i mračno. Dim mašina je radila punom parom. Mjuza praši žešće, kao da si na koncertu. Kad sam se probio iza šanka shvatio sam da i jesam na koncertu. Ispred DJ pulta je bio band koji je prašio neki žanrovski fusion. Svirali su još možda pola sata. Nigdje u najavi nisam uspio pronaći info o kome je riječ, ali svirka je bila odlična.
Možda sam ja pretjerano zajeban, ali meni bi informacija o nekom bendu koji će svirati u početku klubske večeri bila korisna. Došao bih ranije. Ili uopće ne bih došao. Vjerojatno ja ne razumijem te avantgardne oblike umjetničkih performansa i cijeli taj pi-ar koji ih okružuje. Enivej, nakon benda je svirao Pepi. Vrlo interesantnu glazbu, bez pretenzije da stvori neki hiper umjetnički flow DJ seta, već kao da samo želi prezentirati dobru glazbu.
Felver ga je zamijenio u neko doba. Sjećam se da sam za vrijeme tog njegovog seta pomislio dvije stvari. Prva je bila da već duže vrijeme nisam njega čuo u izdanju koje odmah asocira na deep house zvuk, a druga je bila kako mi tech-house kojeg je neko vrijeme puštao dosta jako podsjeća na londonski tech s prijelaza stoljeća, ali obogaćen nekom novom finoćom.
U drugom Pepijevom setu si je ovaj dao oduška i fino zaprašio. Skoro da sam ziher da je i Felver još jednom svirao. Ma je, zadnji set je opet on svirao. Kajaznam, valjda je dobro svirao, nije bilo nekih izgreda. Imam tu neki blackout, ne sjećam se ničeg s puta prema doma, a slabo i tog zadnjeg dijela večeri. Sigurno mi je netko nešto stavio u piće. Zadnje čeg se sjećam je da stojim dolje ispred malog Mastersa kad dolazi teta čistačica. Sve tu nešto ne štima. Jer gore sam ostao dok se nije ugasila glazba. A zašto bi se glazba ugasila ako nije došla teta? I onaj bend s početka. Definitivno nešto u piću, vanzemaljci ili podzemne vode.
U subotu popodne smo već putovali za Split, gdje je u klubu Judino Drvo Felver imao svoj allnighter nastup. Ispada da sam priličan groupie kad je Felver u pitanju. Ali ja zapravo samo volim ići u Split. Od polaska, pa do naplatnih kućica u Lučkom, napravili smo neke greške u koracima, tako da smo već u startu debelo kasnili. Nakon što smo ušli na auto cestu drugi je groupie shvatio da je napravio major shit, pa smo se morali vratiti u ZG. Jasno, to je moguće samo tako da na prvom izlazu izađeš i okreneš se natrag. Srećom, nije daleko. Drugi put smo ušli na auto cestu u pola osam navečer. Kiša je padala, puhao je vjetar kao da nema sutra i pravo je čudo da smo uopće i došli u Split. K tome još i na vrijeme.
Judino Drvo
Kad sam prošli put bio u toj zoni mislio sam da je to rupetina. Tada nisam ni ušao u klub, jer sam se sa redarima razišao u mišljenjima koja je to najbolja cijena ulaznice u sedam ujutro. Situacija je bila slična onoj kad si klinac u ZG, pa ti vele da paziš ak ideš u Dubravu, jer će ti tamo prodat ciglu. Znači, to je glavni strah kad si klinac koji ide u Dubravu. Ako voliš tijelo bez rana, ogrebotina ili masnica, onda si već unaprijed odlučio da ćeš kupit ciglu, ako ti je baš ponude. I da ćeš platit koliko za ciglu traže.
Okolina mi je tad djelovala kao scenografija za novi Tarantinov film. Ovaj put je scenografija ista. Uz to svako malo naleti neki lik u Opelu ili bemveju, svakako nekom sedanu i drifta na parkingu ispred. Onda ode, pa se vrati. Osjeti se miris spaljene gume. Ovi drugi grupiji što su došli sa mnom već su ušli u klub. Napokon sam nabio kapuljaču i spuštene glave prošao pored redara na ulazu. Mala je vjerojatnost, ali realno postoji mogućnost da prepoznaju lika koji je nedavno tu na ulazu imao issue i čiji komentari nisu bili u domeni "kisses, hugs, love and micek".
Netom što sam stupio preko širokog praga ovalnih brodskih vrata i ušao unutra skužio sam da je to klub kakav mi se sviđa. Skroz naprijed je pozornica, na kojoj je i DJ pult. Pozornica je tu jer klub nudi sadržaje koji nisu nužno DJ/party orijentirani, već se tu održavaju i koncerti. Dva su šanka, a na plesnom je podiju ovlaš razmješteno nekoliko čvrstih i stabilnih visokih stolića za odložiti piće. Straga je manja galerija gdje je moguće malo chillati.
Po zidovima su postavljeni akustički pomagači izrađeni od stiropora, a obojani u boju zida. Tako maskirani, na prvi pogled nisu uočljivi, a svojom reljefnom građom imaju ulogu difuzora, dok su mekoćom materijala ujedno i apsorberi. To sigurno nije neka revolucija zvuka ni gradnje akustičkih pomagala, ali govori o tome koliko ideje i truda vlasnik ulaže u klub, kao i to da mu je važna kvaliteta zvuka.
Zvuk tamo nije kraj svijeta, ali je vrlo dobar do odličan. I neprestano se na tome radi, podešava, mijenja, usavršava. DJ pult u osnovnoj izvedbi nudi playere i gramofone. Ostaje još dovoljno mjesta, pa se neki live ili kombinirani izvođači neće naći u problemima. Dok sam ja tako upijao detalje, pristigli su i prvi posjetitelji. Felver je polako zagrijavao. Nije prošlo puno vremena, a odjednom je sve bilo puno. Publiku ovdje većinom čine cure. I žene su cure, zar ne? Muških je manje. Većinom nisu neprilagođeni. A oni koji to i jesu mare svoja posla. Ovdje se puno manje gazi, polijeva i prolijeva nego gore kod nas. Moguće da je to iz razloga što su ovdje puno više uviđavni. Ili pak iz razloga što imaju niski prag tolerancije. Siguran sam jedino da razlog ne leži u tome što se ovdje manje drobi ili melje. Pleše se i pije, Adidas je nešto manje zastupljen nego u Zagrebu. Sreo sam neke svoje poznate i drage, a upoznao sam i neke nove. Primijetio sam da je među ovom publikom, a to se mahom odnosi na nježniji spol, stilski izričaj na višem nivou od onog na kojeg sam svakodnevno navikao. Valjda u međuvremenu nije postalo rodno nekorektno ženski spol nazivati nježnijim.
Felver je imao četiri faze svog allnightera. Uvodni dio, a to je onaj u kojem zagrijava, pa nakon njega dva stilski slična glavna dijela, te na koncu završnicu. U jednom od ova dva glavna dijela naslonio se na trenutnu EBM like, odnosno electro produkciju i čini mi se da ova ekipa ovdje to ne puši. Ja sam tamo na flooru imao osjećaj da tu ne bih mogao puštati neki malo više tamniji ili hladniji zvuk. Nekako na to slabo reagiraju. U Zagrebu se takav sound može čuti u gotovo svim klubskim prostorima. Jednom mi je prijatelj prije odlaska na svirku u Split rekao - Puštaj veselo, nemoj izbjegavat vokale. Nemoj ove svoje, to ti neće proć. Ima nešto u tome. Naravno, ne generaliziram, takav sam dojam stekao na tom mjestu s tom ekipom.
Ali Felver to zna prepoznati i zna ga zarolati u groove. Prebrzo mi je završila ta noć. Kratko smo još u manjem broju ostali u klubu uz lagani chill. I onda me trenutak nepažnje koštao neodlaska na after, pa smo odlučili krenuti doma. Split me ispuni emocijama, kao što me i ova večer ovdje ispunila dodatnim emocijama. Vani je i dalje padala kiša.
Nedjeljom ujutro
Dosadna kiša padala je isprekidanim ritmom. Mrvicu prebrzo za brisače uključene na interval, mrvicu presporo za prvu brzinu. Ahh, sjetno sam uzdahnuo prisjetivši se stare Toyote koja je imala senzor za kišu. Ovaj, naizgled nebitni komad dodatne opreme, postao mi je baš drag u vrijeme kad sam vozio taj auto. Oslobodi te neprestanog šaltanja brzine brisača. Blago smo se spuštali od Klisa prema naplatnim kućicama u Dugopolju.
Ahh, začulo se sa stražnje klupe. Kaj, sa sjetom promatraš vrleti svog rodnog kraja, upitao sam jednu svoju groupie. Ne, nego sam te već tri puta tražila upaljač, a ti si usporen i ne reagiraš, britko mi je uzvratila. To mi je bio uzdah beznađa, nasmijala se dok sam joj pružao upaljač. Jebi se, uzvratio sam. Ali vrlet je baš dobra riječ, dodala je ona. Pazi malo, gaziš po crti, odjednom se javila Lana koja je sjedila do mene i tako prekinula idilu. A neš ti, prazna je cesta, tri trake. Jedna crta manje više. Ostali su otraga već pozaspali. U ovo doba godine, nedjeljom ujutro, promet je iz Splita prema Zagrebu rijedak, gotovo da ga ni nema. Pustio sam album od Dead Horse Gang.
Pljoska
U ponedjeljak sam radio. Došao doma, pao na krevet i umro do utorka ujutro. U utorak je bio Badnjak. Nisam kupio bor. To je zato jer sam neodgovoran otac obitelji, koji je uz to još postao i hejter Božića. Moja mlađa kćer je odabrala bor, mater joj je valjda to platila, a mala je odnesla bor doma, sama ga nasadila i okitila. To je ona koja pleše show dance, a izgleda kao darkerica.
U utorak sam očajnički pregledavao zagrebačku klubsku ponudu i s nevjericom pogledavao Lanu. Ona je otišla pod dekicu. Ja se s time nisam mogao pomiriti i u zadnji sam se čas uhvatio za slamku spasa. Funk u kojem svira HrvoE. Nisam ga dosad nikad slušao, a nisam niti puno znao o njemu. To mi je bio pun pogodak. U ne baš pretjerano krcatom Funku, plesao sam do kraja na pravi, odlični i veseli house, pomalo miješan sa discom. Odlična i vesela atmosfera, te svega dva-tri lika prema kojima jednostavno moraš biti grub, jer ne pomaže ništa drugo.
U Funku mi je netko iz džepa jakne, koja je bila obješena na vješalici, maznuo pljosku. Koji seronja moraš bit da nekome mazneš pljosku iz džepa jakne? Vjerojatno major seronja, uz to vjerojatno i lopov. Jer, koji kurac bi išao nekome prekapat po jakni ako ne namjeravaš nešto ukrast. Seronji poručujem nek si zadrži moju pljosku, jer meni sa AliExpressa već stiže druga. Seronjo.
Krajnosti
Meni žena često kaže da ja idem iz krajnosti u krajnost. Kao da ja to ne znam. Srijeda je i Božić je. Ne znam se nositi sa čestitkama koje stižu putem poruka. Nisam se s time znao nositi ni prije, dok još nisam bio nadrkan na Božić. Svima odgovorim sa "hvala, također". Iako mi se čini da ne bih trebao ništa ni odgovoriti. Jer, sve su te poruke poslane generički. Jedna poruka, pa pošalji svima iz phonebooka. Kao da taj netko gleda jesmo li mu svi mi kojima je poslao, stvarno i odgovorili. Ionako niti ne zna kome je sve poslao. Znam to, jer od nekih dobijem i SMS i WhatsUp poruku. Nekoliko poruka je ipak bilo osobnih, od prijatelja. Te su mi drage, bez obzira na trenutnu nadrkanost na Božić.
Te se večeri spremamo otići u Pločnik na Panonia Disco. Pojma nemam kakav je to program, vidio sam da je na line-upu Le Chocolat Noir. Došli smo tamo već prije ponoći. Putem sam na benzinskoj kupio unučića punjenog vodkom. Zapravo, tražio sam Lanu nek ona kupi. Kupit unučića na benzinskoj mi je kao da u apoteci preko pulta tražim Viagru. A iza mene stoji pet ljudi. I sad će svi mislit da mi se ne diže. Tako je i sa unučićem. Sad će svi mislit da sam pijanac. Jer, da idem u šajbu, kupio bih bocu. A unučić je za krizu.
Pogodilo nam se pa smo u Pločniku slušali samo Le Chocolat Noir-a. U prvom dijelu super izbor glazbe, a u drugom i flow. Sviđa mi se ta glazba koju pušta. U jednom me času vratilo skroz u 1987. i u Italo disco. Ostatak je cold, synth, electro, jednom riječju wave. Pa i pop. Jako dobra selekcija. I zajebano za miksanje. On pušta s ploča pa ne može jednostavno na kraju uhvatiti loop i fluidno pola minute umiksavati slijedeću stvar. U tom post punk inspiriranom svijetu glazbe vole završit stvar u dahu. To treba imat na umu kad ste prisutni na takvom DJ performanceu.
Pločnik se gasi u dva. Taman sam riješio unučića. Di ćemo sad? Idemo u Masters. Šta ima tamo, pita me frendica. House, velim ja. Za širu populaciju. Ne brinite, zabavit ćete se. Nagovorio sam ih. Ako je Le Chocolat Noir bio jedna strana glazbene krajnosti na koju sam htio pristati te večeri, Masters je bio druga. Tamo je bio program Dobar House, a računao sam da ćemo stići na Tom Buga i na zadnjeg DJ-a.
Pogledao sam već prije taj line up. Ocijenio sam da će Tom Bug svirati u špici, a mislio sam si da bi zadnji mogao biti HrvoE. Isti onaj kojeg sam slušao večer prije u Funku. Tako je i bilo. Ušli smo u Masters u kojem je bilo živo i veselo. Španjolac je kontrolirao rasvjetu. Spomenuo sam mu da imam cvik cange u autu i da ću precvikat žice ako rasvjeta bude kao da netko švasa, iliti vari. Šiljo i ja smo se uštekali na flor i nismo se otud micali.
Tom Buga sam slušao jednom prije. Već tada sam skužio da u vlastitom robovanju predrasudama često formiramo mišljenje o nečijem repertoaru na temelju iskrivljenih ili loše prepričanih informacija. Često stavimo i estetiku ispred dobre zabave. To nas jako opterećuje. On svira house. Svira i disco. Svira i disco house. Ja sam plesao cijelo vrijeme. Ni u jednom trenu nisam pogledao prema DJ-u onim pogledom - Koji kurac? To je dobro producirana glazba koja nije bezveznjačka, nije kićasta, ali je mekšeg karaktera od nekog housea iz moje domene.
Tako napravljena, ta glazba prvenstveno potiče na ples i zabavu. Opuštenu. Tamo ćete čuti malo drukčije remiksiranog Jamiroquaia, ali i Mousse T remix Moloka. A ovaj drugi ćete čuti i kod mene i kod "mojih". Tamo ćete čuti groove koji dolazi iz Masters at Work škole, kao i iz Deep Dish škole, ali to ćete čuti i kod mene i kod "mojih". On je iskusan DJ i dobro to radi. Čak mi je u prvom dijelu vrlo pitak i sa tokom, dok u drugom dijelu želi pružiti publici ono što traže. Ni tu nema iskakanja ili šokova, ali je lepeza ponuđene glazbe obogaćena poznatijim stvarima na koje publika strastveno reagira. Božić je.
Tamo je i neka druga ekipa. To su oni kojima odlazak na house predstavlja dobru zabavu i ples, ali nisu nužno fanovi elektronske glazbe. Upravo zato ovaka produkcija i jest napravljena s osjećajem za tu publiku. I tamo je svakako jako dobra zabava. Ja osobno imam previše afiniteta i želja za nekom drugom glazbom, ali s vremena na vrijeme se na ovaj način jako dobro zabavim. I nije mi žao što sam išao u Masters. Išao sam i s idejom da još jednom preispitam svoje utiske. Ima tamo glazbenih dionica koje su meni premekane, ili bi ja sad da se nešto dogodi. Tog ne bude, niti očekujem da bude, pa sam onda i manje opterećen.
Vrlo je važno za klubsku scenu da ponuda može zadovoljiti razne afinitete. Ovakvi DJ-i okupljaju dosta široki sloj publike i oni vrlo dobro znaju svoj posao, a po body languageu se vidi da je Tom Bug, dok je iza pulta, potpuno u tome. On će iskoristiti poneki efekt na mikseru da bi napravio dramatičniji prijelaz ili naglasio dionicu. Ja ću iskoristiti neki drugi efekt na tom istom mikseru da bih to napravio na svoj način na svojoj glazbi. Možda i nije efekt, možda je filter. To je potpuno nebitno. Cilj nam je rasplesati publiku. Nakon Toma Buga ostali smo još vrlo kratko. Svirao je HrvoE. Isto dobra glazba.
Ekipa, danas je petak, skoro je 20 sati. Pišem ovaj tekst otkad sam se vratio iz Splita. Trebao je to biti tekst o vikendu. Onda se dogodio Badnjak, pa Božić, pa je i tekst to obuhvatio. Komlinović u 2 sata ima set u klubu u Đakovu. Ja ovo moram privest kraju da ne bi jurili u Đakovo kao što smo prošle subote jurili u Split. Sve skupa nisam ni pročitao, ni pregledao, valjda ćete se snaći. Vrijeme mi curi. Ne bih htio da mi se ovaj tekst sad prelije i na ovaj vikend. Ostajte dobro, plešite puno.
Love you all.
#fiftyfifty #felver #pepi #jogarde #masters #judinodrvo #hrvoe #plocnik #funk #lechocolatnoir #tombug
Comments